depresivni sindrom značenje

depresivni sindrom stanje sniženog raspoloženja; sindrom kod različitih psihičkih poremećaja, ili posebna bolest, ili dio bolesti (manično-depresivne psihoze). Sadrži promjene afekata (emocija) kao što su neraspoloženje, tuga, bezosjećajnost, praznina, beznadnost, očaj, tjeskoba, svi stupnjevi straha itd. Opažanje je blijedo, sve je sivo, bez života. Bolesnik katkada doživljava stranim sebe (→ depersonalizacija) i/ili okolinu (→ derealizacija); na području misaonih procesa, stalno razmišlja o realnim ili zamišljenim neugodnim doživljajima (ruminacija, „preživanje"). Javljaju se i sumanute misli a sadržaj je npr. osjećaj tjelesne bolesti (hipohondrija), osjećaj krivnje, duševne i tjelesne propasti, ekonomske uništenosti itd., premda ništa od toga nije u skladu s realnošću. Kod teških se depresija javljaju i halucinacije, obično izvedene iz sumanutih misli (osoba vidi sjene mrtvih, čuje glasove koji ga optužuju i sl.). Motorika je najčešće kočena, ali može doći i do nemira (agitiranosti) - kršenje ruku, hvatanje za glavu, neprekidno hodanje, zapomaganje itd. Česti su vegetativni poremećaji vitalnih osjeta (slabost, umor, nemoć, poremećaji spavanja i teka). Depresivni sindrom je često preformirani način reagiranja na različite uzroke - normalne psihologijske, psihogene, organsko-funkcijske ili organsko-strukturne. Različito se ispoljava u različitim kulturama (→ transkulturna psihijatrija).