lupus, eritemski sistemski značenje

lupus, eritemski sistemski (lupus erythematosus systemicus, SLE), upalna bolest vezivnog tkiva nepoznate etiologije. Javlja se najčešće u mladih žena (90% bolesnika), ali i u djece. Tipičan je nalaz antinuklearnih protutijela u serumu bolesnika, a mogu se naći i druga autoantitijela. Po patogenetskom mehanizmu sistemski je lupus prototip bolesti imunokompleksa. Kliničku sliku mogu činiti razni simptomi: povišena temperatura, atralgije, kožne promjene (najčešće leptirasti eritem lica, alopecija, fotosenzitivnost), Raynaudov fenomen, pleuritis, perikarditis, lupusna nefropatija (proteinurija), znakovi oštećenja živčanog sustava (epileptični napadaji, psihoza) itd. Laboratorijski nalazi najčešće pokazuju ubrzanu sedimentaciju eritrocita, može postojati anemija, leukopenija, trombocitopenija, hipergamaglobulinemija; antinuklearna protutijela dokazuju se imunofluorescencijom, a dijagnostički su najznačajnija anti-DNA-protutijela, pozitivne su LE-stanice; ako postoji oštećenje bubrega, u sedimentu urina nalaze se stanični cilindri, a proteinurija iznosi više od 0,5g bjelančevina u 24-satnoj mokraći. U aktivnoj bolesti snižena je aktivnost serumskog komplementa (C3, C4 ili ukupna hemolitična aktivnost), a povišeni su cirkulirajući imunokompleksi. Dijagnoza se postavlja na temelju dovoljnog broja kliničkih i laboratorijskih pokazatelja. Liječenje ovisi o težini kliničke slike, rasprostranjenosti lezija i aktivnosti bolesti. U blažim slučajevima potrebna je opservacija, eventualno simptomatsko liječenje (nesteroidni antireumatici, antimalarici, lokalna terapija kožnih promjena). U težim slučajevima aktivne bolesti primjenjuju se kortikosteroidi (prednison i prednisolon), a dolazi u obzir i kombinacija s imunosupresivima azatioprinom ili ciklofosfamidom. Primjena plazmafereze opravdana je u određenim manifestacijama bolesti.