tjelesne tekućine značenje

tjelesne tekućine voda i u njoj otopljene tvari čovjekova organizma. Čine prosječno 57% od ukupne tjelesne mase, što u odrasla čovjeka iznosi 40L, a raspoređene su u 2 odjeljka: stanična (celularna) tekućina-25 L, i izvanstanična (ekstracelularna) - 15L. Potonji odjeljak dijeli se na međustaničnu (intersticijsku) tekućinu - 12L i na krvnu plazmu - 3L. Intersticijska tekućina nalazi se u prostoru između kapilara i stanica, to je tekući medij koji neposredno oplakuje stanice (unutrašnja okolina stanica u užem smislu). U izvanstaničnu tekućinu spadaju, nadalje, cerebrospinalni likvor, intraokularna tekućina (imaju veoma malen volumen) i tekućina probavnog trakta nekonstantna volumena. Krv (5L) sadrži i staničnu (krvna tjelešca) - 2L i izvanstaničnu tekućinu (krvna plazma). Postoje brojne razlike sastava izvanstanične i stanične tekućine: u staničnoj je glavni kation kalij, u izvanstaničnoj natrij; stanična tekućina sadrži mnogo više bjelančevina, a manje kalcija, glukoze i aminokiselina nego izvanstanična, i dr. Odjeljci tjelesnih tekućina nazivaju se i prostorima. Za određivanje njihova volumena upotrebljavaju se različite metode, koje se osnivaju na načelu razrjeđenja: neka definirana tvar koja ulazi u jedan ili više odjeljaka, uštrcana u organizam jednoliko se rasprostranjuje u tom odjeljku (tim odjeljcima); što je veće razrjeđenje (ili manja radioaktivnost) te tvari, to je veći volumen prostora (odjeljka). Za mjerenje volumena izvanstanične tekućine služe radioaktivne tvari (natrij, klor, brom, jodtalamat), saharoza, inzulin i dr. Za određivanje volumena ukupne tjelesne tekućine služe teška voda u tricijem obilježena voda. Volumen krvi izračunava se iz vrijednosti volumena eritrocita i krvne plazme. Volumen eritrocita određuje se pomoću radioaktivnog željeza, kroma ili fosfata. Volumen plazme određuje se pomoću vitalnih boja i radioaktivnog joda - oboje se vežu na bjelančevine plazme. Volumeni intersticijske i stanične tekućine izračunavaju se iz gornjih volumena. U svih odjeljcima tjelesne tekućine održava se jednak i konstantan osmotski tlak pomicanjem vode iz jednog odjeljka u drugi djelovanjem osmoze. Volumen krvi održava se konstantnim. Pri njegovu smanjenju (npr. zbog krvarenja) dolazi do pomaka tekućine iz intersticijskog prostora u vaskularni njezinom smanjenom filtracijom i povećanom reapsorpcijom u kapilarama. Obrnuto se događa pri povećanju krvnog volumena: pomak tekućine iz vaskularnog prostora u intersticijski povećanom filtracijom i smanjenom reapsorpcijom (→ kapilare, krvne).