tuberkuloza značenje

tuberkuloza (tuberculosis, TBC), zarazna bolest kronična tijeka, može zahvatiti svaki organ, no najčešća je na plućima. Javlja se u čitavu svijetu, a njezina učestalost ovisi o socijalnim i higijenskim činiocima; u Srednjoj Evropi računa se s oko 50 novooboljelih na 100000 stanovnika, ali je klinička slika bolesti blaža i smrtnost manja nego prije nekoliko desetljeća. Uzročnik je mikobakterij (Mycobacterium tuberculosis, rjeđe Mycobacterium bovis), a izvor zaraze bolestan čovjek (osobito stare osobe), rjeđe govedo (putem mlijeka), perad i dr. Bolest se najčešće prenosi kapljičnom infekcijom u dišne putove, rjeđe oralno (mlijeko), a rijetko preko kože ili očiju. Patogenetski se razlikuju dva oblika: primarna tuberkuloza koja nastaje nakon primoinfekcije i postprimarna tuberkuloza koja može biti reinfekcijska (nakon izlječenja primarne infekcije) ili superinfekcijska, zbog ponovne egzogene zaraze dok primarni infekt još nije izliječen. Iz primarnog se žarišta infekcija dalje širi hematogeno, limfogeno ili kanalikulnim putem (npr. bronhogeno). Vrlo rijedak je konatalni put infekcije, kad uzročnik iz zaražene majke dospije putem pupčane krvi u jetru fetusa ili, u toku porođaja, plodnom vodom u pluća novorođenčeta. Karakteristična morfološka tvorba kod tuberkuloze je tuberkul (→ tuberkulom). U stadiju izlječenja počinje, nakon više mjeseci, kalcifikacija u centru žarišta, ali mikobakterije mogu u njemu još godinama ostati virulentne. Inkubacija traje 4-6 tjedana. Klinička slika (osim o organu koji je zahvaćen) uvelike ovisi o količini i virulenciji mikobakterija i o obrambenim snagama, tj. o imunološkom stanju bolesnika, a pojedine lokalizacije opisane su u posebnim natuknicama. Dijagnozu potvrđuje izravni mikroskopski nalaz mikobakterija, kultiviranje uzročnika iz ispljuvka, mokraće i dr., biološki pokus na životinji, imunološke reakcije (npr. tuberkulinski pokus), histološka slika tkiva dobivenog biopsijom i radiološki nalaz. Liječenje se provodi primjenom antituberkulotika najmanje dvije godine, uz opće mjere jačanja organizma te posebne mjere ovisne o zahvaćenom organu (sadreni zavoji, kirurški zahvati).